TEST: Objava za medije
Vrsta objave: Ostalo
Bio jednom jedan mali zeko. Živio je u jazbini sa svojom mamom i mnogobrojnom braćom i sestrama nedaleko od jednog potočića.
Svi zečići su jako voljeli taj potočić, ali mali zeko posebno. Dane je provodio sretan skačući po potočiću i igrajući se do mile volje dok se god ne bi spustio mrak i došslo vrijeme za spavanje.
Aa onda su došli hladniji dani, zekina braća i sestre su sve češće ostajali kod tople kuće umjesto igre u potočiću… Ali mali zeko nije odustajao, svaki dan on bi došao, skakao i šljapkao po svom potočiću. Zeku nije smetala ni kiša ni vjetar ni hladnoća, sve dok je čuo žubor svog voljenog potočića zeko je bio sretan.
A onda jednog dana dogodilo nešto strašno. Čim se probudio mali zeko je imao osjećaj da nešto nije kako treba. Izjurio je van, a vani- imao je što vidjeti- krajolik je bio pokriven snježnim pokrivačem. To je bila prva zekina zima i uplašila ga je silna bjelina, a ni hladnoća koja se probijala do kostiju nije pomogla.
Onda se mali zeko sjetio svog potočića i odjurio ga vidjeti. Međutim, koliko god ga je tražio, potočića nije nigdje bilo. Obeshrabren i u suzama, mali zeko se uputi kući. Ništa mu nije bilo jasno.
Mama zečica je upitala malog zeku: “Zeko zašto plačeš?” Zeko je grcajući u suzama ispričao što se dogodilo. Na žalost, mama zečica mu nije mogla pomoći.
Konačno je zeko odlučio potražiti pomoć šumskih životinja… I tako se zaputio u šumu. Prvo je sreo veliko vuka i upitao ga zna li možda gdje je nestao njegov potočić… Ali vuk nije znao. Zatim je sreo medu, ali ni medo nije znao. Ipak, mali zeko se nije dao obeshrabriti. Sljedeća životinja koju je sreo bio je šumski jež, ali ni od njega nije bilo pomoći.
I tako je zeko tumarao šumom sve dok nije sreo šumsku liju. Na njegovo pitanje lija je odgovorila: “Mali zeko nemoj biti tužan. Tvoj potočić nije nestao! Samo se zaledio. Čim dođe ljepše vrijeme i snijeg malo okopni, tvoj potočić će veselo žuboriti.
Mali zeko se zahvalio liji i cijelim putem do kuće je skakao od sreće. Nije više bio tužan jer je vjerovao lijinim riječima. Svakog dana dolazio je provjeriti žubori li njegov potočić, ali zima je dugo potrajala… Sve dok jednog dana zeko nije ugledao sunce. I sve bi kako lija reče!
Zekinoj sreći nije bilo kraja. Skakao je i skakao po svom voljenom potočiću… Godine su prolazile i zeko više nikada nije tugovao za potočićem jer je znao da je priroda takva i da iako ga trenutno nema, doći će njegov potočić opet kada dođe proljeće.
Kontakt:
Ivana Poslončec
01 3701 641
02.12.2014. » slika
medo i zeko- download slika.jpg [7,95 KB]
